Za svaku prigodu postoji baš onaj savršen par obuće, baš kao što svaka prigoda iziskuje i jedan novi par. Naravno, nećete uvijek pokleknuti pa ga kupiti, ali obuća je definitivno stvar za koju vrijedi da od viška glava ne boli. Pogledajte neke od najzanimljivijih činjenica o ovoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu (važnijoj čak i od nogometa).
Kako su tenisice dobile ime
Kada su pametni ljudi (hvala im) još u 19. stoljeću smislili i dizajnirali udobnu obuću s gumenim đonom, trebali su je nekako nazvati. Nazvali su je sneakers. Riječ je, naravno, o tenisicama. Riječ sneakers na hrvatskom bi u doslovnom prijevodu značila – šuljalice.
Naime, glavni benefit tadašnje marketinške kampanje bio je da je u njima moguće nečujno kretanje, a krilatica je bila „Sneak around with sneakers“, odnosno „Šuljaj se u Šuljalicama“. Udobne, tihe, lake za nositi i još imaju sjajno ime! Ma, tko ih ne bi volio!
Koliko vaša noga ima zrna ječma?
„Dobar dan! Imate li broj 38?“. Tako danas izgleda kupovina željenih cipela. Ili, još jednostavnije – jednostavno sami na webshopu pronađete željeni broj. Međutim, nekada toga nije bilo. Veličina obuće nekada se mjerila pomoću zrna ječma.
Tu su tehniku počeli primjenjivati još stari Rimljani, a kasnije se proširila i na ostatak svijeta. Pravi boom ovaj način mjerenja doživio je kada se stabilizirao sustav mjera. Naime, tri zrna ječma bila su jednaka jednom inču (otprilike 2,5 cm). A koliko vaša noga ima zrna ječma?
Štikle su bile namijenjene muškarcima
Ah, te štikle. Malo koja žena ih ne voli. Međutim, štikle su izvorno bile namijenjene muškarcima. Još u srednjem vijeku vitezovi su nosili štikle kako bi potpeticu zakačili za sedlo i kako bi lakše jahali. Tada su konji bili i simbol prestiža, a samim tim taj su simbol postale i štikle.
Ubrzo su postale popularne i među plemićima koji su baš štikle koristili kako bi pokazali kako su viši od svih drugih ljudi. No, budimo iskreni, sreća pa su žene to preuzele sebi jer njima puno, puno bolje stoje.
Marija Antoaneta imala je 500 pari cipela!
Kada smo već kod plemića, kraljevskih dvorova i zaljubljenosti u obuću, Marija Antoaneta bila je poznata ljubiteljica cipela. Prema nekim povjesničarima, u svojoj kolekciji imala je više od 500 pari cipela. Međutim, taj broj čak i nije toliko velik s obzirom na to kako su se tada odnosili prema cipelama. Naime, o njima se uopće nije vodilo računa (nevjerojatno, zar ne). Čim bi Marija Antoaneta „ukaljala nožicu“, dobila bi nove cipele.
Nije bilo čišćenja i popravaka, nego se odmah išlo na novo. Nije to toliko ni čudno s obzirom na to da dolazi od osobe koja je rekla siromašnima: „Ako nemate kruha, jedite kolače“.
Kina obuva 60 posto čovječanstva
Kada je riječ o današnjoj obući, šest od deset pari obuće na svjetskoj sceni proizvedeno je u – Kini. Dakle, Kina obuva više od polovine čovječanstva! Dok su u toj hiperprodukciji mnogi brendovi izgubili i na kvaliteti, ne znači da je baš svaki par „made in China“ loš. Bilo kako bilo, oni koji si mogu priuštiti unikatnu, kvalitetnu i udobnu obuću ne riskirajući pritom mogućnost „greške u proizvodnji“, uvijek odabiru provjerene trgovine i proizvođače. Kada smo kod toga, jeste li provjerili naš webshop?
Komentari 0