Odlučili ste se početi baviti nekom fizičkom aktivnošću? Odlučili ste se baš na trčanje? Odlično! Trčanje je sjajna rekreacija za sve, bez obzira na dob i trenutačnu fizičku spremu. Međutim, prije nego obujete tenisice i iziđete van, razmislite jeste li više tip za solo trčanje ili pak za trčanje u grupi. Ispravna odluka o društvu za trčanje odrazit će se i na vaše rezultate.
Trči, sam(a), trči!
Trčanje nije samo sport. Mnogima takav oblik rekreacije služi kao ispušni ventil. Osobama koje veći dio dana provode na stresnom poslu uglavnom u sjedećem položaju, tih nekoliko kilometara nerijetko zna biti itekako dobra zamjena za terapeutske usluge. Za one koji ne planiraju sudjelovati na utrkama ili kojima nije u cilju postati novi Usain Bolt, solo trčanje je odličan odabir.
Međutim, solo trčanje ima prednosti i kada je riječ o postizanju rezultata. Kada osoba trči sama, obično se više može koncentrirati na važne komponente kao što su disanje, vrijeme i tehnika (da, postoje tehnike trčanja). Solo trkač ima potpunu slobodu u odlučivanju o kilometraži, brzini, rutama i pauzama. Kada se umori, stane. Kada poželi sprintati, sprinta. Kada se poželi istegnuti više nego inače, može i to. Trkačevo vrijeme za trčanje/trening ne ovisi o drugima. Jednostavno može ići trčati kada god poželi. Može se, dakle, reći kako soliranje i trčanje idu ruku pod ruku individualcima, onima koji trče samo da isprazne glavu, ali i onima koji su iznimno dobri u motiviranju samih sebe. Solo trčanje preporučuje se i onima koji se vraćaju ovoj aktivnosti nakon neke ozljede. Grupa u takvim slučajevima može pred trkaća postaviti neke ciljeve koje on još ne može ispuniti.
Grupa kao izvor motivacije
Svi koji misle kako je trčanje (samo) individualni sport, prevarili su se. Onima koji tek započinju s ovom aktivnošću, a jednostavno ne znaju što bi i kako bi, svakako se savjetuje da trčanje shvate kao grupni sport. Grupa osobu motivira, ali i pomaže da se lakše usvoje neke navike. Recimo, ako vaš kolega trkač iz grupe trči na petama i još se k tomu nakon trčanja ne istegne, svjedočit ćete njegovoj boli koja se javila nakon toga. Shvatit ćete tada da to nije u redu i vi takvu grešku nećete ponoviti. Osim što vas na trčanje motiviraju rezultati ljudi u grupi, teže ćete odustati i zbog osjećaja da i oni ovise o vama. Ako ste se obvezali da ćete biti prijateljev sparing partner, teško ćete ga iznevjeriti, zar ne? Trčanje u grupi ima više psiholoških trikova za motivaciju nego solo trčanje te se svakako više preporučuje početnicima i onima koji su skloni odustajanju.
Ako se želite pripremiti za neku utrku, a niste najbolji samomotivatori, trebali biste se „ugrupiti“, i to među one trkače koji su za stupanj bolji od vas. Tako ćete nastojati dosegnuti njihovu razinu, a time ćete postepeno poboljšavati svoje rezultate. Jednostavno, imat ćete uzor prema kojemu ćete stremiti. Osim toga, trčanje u grupi daje vam i određenu dozu sigurnosti. Ako, recimo, dođe do ozljede tijekom trčanja, možete biti sigurni kako nećete dugo čekati na pomoć.
Solo trčanje u grupi?
I jedan i drugi odabir društva imaju dosta pozitivnih strana. Ako ste neodlučni i niste isključivi, najbolje bi bilo miksati solo trčanje i ono u grupi. Ako dođe dan da biste se družili, a da to nije u kafiću, predložite prijatelju istraživanje novih staza. Trčanjem, dakako. S druge pak strane, društveni trkači koji požele predah (svima kad-tad zatreba), neka pokušaju sa soliranjem. Tko zna, takvima možda sine ideja o prijavi na Olimpijske igre pa se vrate u svoju grupu motiviraniji nego ikada.
Na kraju krajeva, vi najbolje poznajete svoje tijelo i njegove mogućnosti. Najvažnija je volja koja motivaciju čuva i, naravno, udobna trkaća tenisica koja će čuvati vašu glavu.
Komentari 0